Self Defense

Kada u kontekstu Ju-Jitsu-a pričamo o samoobrani, referiramo se na segment Ju-Jitsu-a koji postoji isključivo kao borilačka vještina i umjetnost, te je kao takav zadržao izričaj najsličniji izvornom obliku te vještine. Umjetnost ili vještina originalno zvana ”Jujutsu” usmjerena je prema poboljšanju mogućnosti za samoobranu. Borilačka vještina zapravo je razvijena davne 1532. godine od strane japanskih samuraja kao način borbe protiv neprijatelja(najčešće protiv drugih samuraja) iz neposredne blizine, gdje oružja nisu bila posebno učinkovita. Većina tehnika korištenih u ”Jujutsu” su konstruirane tako da zahtijevaju manje snage a više pravilnog kretanja i tehničkog postavljanja tijela i ekstremiteta, a kao takve mogu omogučiti savladavanje fizički većih i jačih protivnika. Upravo je na tim principima Ju-Jitsu kojeg danas poznajemo i rastao, te na tim principima temelji i svoj daljnji razvoj.
Zato je bitno naglasiti da je glavna značajka ”Jujutsu”-a izuzetna tehnička potkovanost, a dosljedno tome i iznimna efikasnost bez obzira na komponentu fizičke snage, što ”Jujutsu” čini vrhunskom i istinskom vještinom.