Ne-Waza/Brazilski Jiu-Jitsu(BJJ)

Ne-waza (podna tehnika) je jedan od glavnih Jujutsu (i judo) osnova. Važna tehnička baština poznata je po svojoj velikoj učinkovitosti, kao i obrazovne vrijednosti. U službenom JJIF(krovna svjetska JJ organizacija) natjecateljskom programu Ne-waza je nova disciplina od 2010., održana na svjetskim igrama 2013. prvi put u dvije kategorije (muškarci – 85 kg, a žene – 70 kg).

Borba dvaju protivnika počinje u stajaćem položaju. Udarci rukama i nogama, te udarci općenito nisu dopušteni.
Nakon starta borbe sudac smije prekinuti samo u kritičnim trenucima(kada borci u nastojanu postizanja rušenja završe izvan borilišta), tako da se glavni dio borbe odvija na borilištu. Cilj je pobijediti protivnika prisiljavanjem na predaju ili skupljanjem bodova za specifične radnje i tehnike. Prisiljavanje protivnika na predaju izvodi se najčešće raznim varijantama gušenja, ili apliciranjem pritiska na zglobove(članci, laktovi, koljena…). Za vrijeme od 6, 8 ili 10 minuta(ovisno o rangu pojasa), moguće je dobiti bodove za bacanja, sweep, kontrolu pozicije i radnje koje donose prednost u borbi.

NE-waza ili brazilski jiu-jitsu je izrazito taktički sport i ponekad opisan kao šah borilačkih vještina, čak i kao šah ljudskim tijelima. Treba napomenuti kako je BJJ ili Ne-waza danas najpopularnija borilačka vještina prevedena u sport, te je popularnost koju godinama uživa u Brazilu sada nadišla te okvire i proširila se svijetom. Interesantna je činjenica da je na posljednjem Europskom prvenstvu bilo prijavljeno više od 3500 natjecatelja.

Postoji nekoliko ključnih Ne-waza ili BJJ organizacija:
JJIF – službena krovna jujutsu organizacija

IBJJF – privatna organizacija, zasad još uglavnom amaterska(iako su počeli s profesionalizacijom), ali najveća po broju članova i natjecatelja

UAEJJF – u vlasništvu njihovih visosti, prinčeva Abu Dhabija i velikih obožavatelja ovog sporta (koji su čak uveli i u osnovne škole kao obvezan predmet), zalaže se za profesionalizaciju sporta, te dugoročno uvrštenje u olimpijski program…

BJJ – Brazilian Jiu Jitsu

Sportska verzija parteraškog Ju-Jitsu-a, ili Brazilskog Jiu Jitsu-a kako je danas poznatiji, počela se razvijati i popularizirati u 90-tim godinama prošlog stoljeća pojavom i popularizacijom jednog velikog sporta zvanog MMA(Mixed Martial Arts), točnije pojavljivanjem dvije borilačke promocije, ”UFC”-a u SAD-u i ”PRIDE”-a u Japanu.
”UFC” je kao promocija stvoren ponajprije inicijativom Roriona Gracie-a, najstarijeg sina legendarnog majstora Helia Gracie-a, čovjeka koji mnogi smatraju ocem modernog Jiu-Jitsu-a uz svojeg brata Carlosa. Rorion je, poput svojeg oca i strica, također bio svojevrsni pionir ovog sporta na način da je prvi otišao širiti svijest o Jiu-Jitsu-u u SAD. Stigao je u osamdesetih u Kaliforniju, otvorio prvu akademiju u garaži i krenuo… 1988 godine došla je i prva velika pobjeda za Roriona, obučavao je Mel Gibsona za tadašnji megahit film ”Smrtonosno oružje” i Jiu-Jitsu je napokon dosegao milione ljudi. Motiviran sjajnom reklamom i odlučan iskoristiti trenutak, Rorion slijedećih pet godina agresivno promovira i širi sport kroz jednu vrlo jednostavnu premisu: Jiu-Jitsu je samostalno najefikasnija borilačka vještina, superiorna svim ostalim vještinama.
Rorion i njegova mnogobrojna braća pohodili su stotine dvorana i uručivali svoj poznati ‘Gracie Challenge’ koji se u osnovi sastojao od toga da bi braća došla u određenu dvoranu ili akademiju i izazvali najvećeg majstora, najopasnijeg borca itd… Kvaka je bila u tome da se nikad u tom izazovu nije borio najstariji i najveći brat, nego uglavnom dvojica najmanjih, Royce i Royler Gracie, tada golobradi mršavi mladići koji doista nisu izgledali kao da mogu učiniti neku štetu cvijeću na livadi, a kamoli odraslom utreniranom borcu. Međutim, braća su pobjeđivala. Puno. Jako puno. Zapravo pobjeđivala su sve i opetovano dokazivali da bez obzira na veličinu i snagu, tehnika koju pruža Jiu-Jitsu daje toliko veliku, gotovo nepravednu prednost.
Ohrabren uspjesima u SAD-u, Rorion ulaže novac i s nekoliko partnera stvara ”Ultimate Fighting Championship” iliti ”UFC”, borilačku promociju koja je 1993. godine po prvi puta okupila majstore različitih borilačkih vještina i sportova (Boks, Kickboks, Karate, Kung Fu, itd…), te u turnirskom formatu suprotstavila te borce jedne drugima. Naravno, uvjereni u nadmoć Jiu-Jitsu-a, Gracie familija u turnir ne šalje najboljeg među njima(u to je vrijeme to nesumnjivo bio Rickson Gracie, općenito uvriježeno jedan od najboljih majstora i boraca svih vremena), nego ponovo 78 kilograma teškog mlađeg brata Royce-a. Royce se borio isključivo protiv većih i jačih protivnika, međutim, nitko nije znao što se događa kada borba preseli u parter, te je Royce sve svoje protivnike završio prisiljavanjem na predaju. Royce je na kraju osvojio tri od prva četiri izdanja UFC-a i dokazao da je Jiu-Jitsu kao samostalna vještina doista superiorna ostalim vještinama i da se nije lako nositi s majstorima Jiu-Jitsu-a bez obzira na veličinu i snagu. Bez znanja Jiu-Jitsu-a više se niti ne može zamisliti moderan MMA sport.
Devedesete su godine bile plodne za Jiu-Jitsu u SAD-u, možemo reći da je tada posijano sjeme čije plodove danas ubiremo, no treba reći da je borilački sport i vještina uvijek nailazila na potporu kod Japanske publike… Bez obzira na stanje borilačkog sporta u svijetu, Japan je uvijek bio utočište i meka za borilački sport. Gracie obitelj je to dobro znala od samih početaka, jer je upravo japanac po imenu Mitsuo Maeda bio taj koji je originalne meštre modernog brazilskog Jiu-Jitsu-a Carlosa i Helia naučio osnovnim principima tradicionalnog Jiu-Jitsua i Judo-a. Veza Brazila i Japana uvijek je bila jaka, stoga je sredinom devedesetih u Japan Helio poslao svojeg sina Ricksona, prvaka obitelji, da brani boje njihove vještine pred publikom koja cijeni vještinu više od svega. Rickson je ubrzo uvjerljivo porazio sve borce koji su mu se našli na putu, uključujući tada najrazvikanijeg japanskog borca Nobuhika Takadu, te dosegao kultni status koji je već uživao u rodnom Brazilu. Povukao se neporažen i s gotovo mitskim statusom, te je i dan danas utjecajna figura u borilačkom svijetu.
Rickson je svojim borbama i vještinom otvorio vrata kasnije najpoznatijoj u to vrijeme borilačkoj promociji, legendarnom ”Pride”-u, koji nam je iznjedrio i prvog internacionalnog šampiona MMA sporta, predstavnika Jiu-Jitsu-a Antonia Rodriga Noguieru, bolje znanog kao ”Minotaur”. Minotaur je bio prva velika MMA zvijezda i adekvatni nasljednik Royce-a i Ricksona, te sjajan glasnogovornik za Jiu-Jitsu u ovim modernim vremenima. Nakon pojave Minotaura svi su se počeli pitati kakva je to vještina koju taj gospodin izvodi uglavnom ležeći, te zašto ova veća i jača gospoda panično tapkaju i predaju borbe? Bio je to okidač koji je doveo do novog vala popularizacije ovog borilačkog sporta kojim se danas bave milioni ljudi.
Dok je devedestih godina Rorion neumorno radio na promociji BJJ-a u SAD-u, a u isto vrijeme Rickson u Japanu, te kasnije Minotaur, u Brazilu je po istom zadatku djelovao i drugi dio obitelji, preciznije sin Carlosa Gracie-a, Carlos Gracie Jr., koji je 1994. godine napravio ključan potez, utemeljio je Internacionalni Brazilian Jiu-Jitsu Savez ili ”IBJJF”, koji je i dan danas vodeći autoritet za sva sportska amaterska natjecanja brazilskog Jiu-Jitsu-a. ”IBJJF” je zapravo stvorio jedan set pravila i standarda, koji su danas uvaženi kao sportska verzija Jiu-Jitsu-a, ali i ako standardi za kvalitetu koje nove akademije trebaju pratiti ako žele držati određenu razinu kvalitete. Koliko je sport narastao je vidljivo i po broju natjecatelja koji raste iz godine u godinu, pa je tako i početkom 2016. godine ubilježen i rekord od 3527 sportaša iz cijelog svijeta! Prije samo 8. godina ta je brojka bila manja od 800… Treba napomenuti da je usprkos pojavi novih, profesionalnih natjecanja, koja nude i novčane nagrade uz sjajnu organizaciju, svjetsko prvenstvo u Los Angelesu, tzv. Mundial, ostaje i dalje najprestižnije natjecanje Jiu-Jitsu-a na svijetu.